23 ožujka, 2011

Totalna sjebanost

Sve manje u meni ima emocija,
a sve više tuposti.
To je smrt za pjesnika,
a ovo je vrijeme gluposti.

Umorni ljudi izgubljenih duša
ne znaju kuda ih sutra vodi.
Sretan je onaj koga Bog pozove,
a nesretan koji se rodi.

Ovaj prvi se riješio briga svih,
a ovom drugom tek počinju one.
Ja tupo gledam u zid.
Polako se gasim. U meni pjesnik klone.

Nema komentara: