19 prosinca, 2007

Žene svijeta, ujedinite se!

Od početka svijeta kada je Bog stvorio muškarca i ženu pa sve do današnjih dana žena je bila u podređenom položaju. Žene se vrlo često omalovažava i na njihov račun se zbijaju neslane šale. Ali činjenica je jedna: žena rađa život. Naravno, bez pomoći muškarca toga nebi bilo, ali najveći dio tereta iznosi baš ona. Kroz povijest je važnost žena nemjerljiva. Njihova uloga u odgoju djece, brizi za kućanstvo i svojega muškarca nije im ostavljala vremena da se posvete sebi. Ako bi neka žena slučajno malo i odskočila, muškarci bi se toliko osjetili ugroženi da bi joj automatski, na sve moguće načine, pokušali okaljati ugled. Takvih primjera kroz povijest bilo je mnogo, zato ću navesti samo neke.

Alice Paull, velika žena nesalomljivog duha, u Americi je imala velikih problema zbog svoje angažiranosti. Često je bila fizički i psihički maltretirana, pa čak i zatvarana, zbog svoje borbe za ženska prava. Njezina uloga u borbi za ženska prava je podijelila Ameriku. Pa čak i onaj jako veliki dio žena koji je do tada bio skriven u kutu i nije se usudio izustiti niti riječi, ona je pridobila na svoju stranu. Alice Paull nakon svoje smrti 1977. godine ostavlja ovaj svijet zakinut za jednu veliku osobu.

Prisjetimo se kod nas legendarne, i nikada - pa ni dan danas - dovoljno priznate, velike Marije Jurić Zagorke koja je gazila trnovite staze za žensku ravnopravnost. U ono vrijeme je bila izvrgnuta ruglu muškog dijela populacije. Šikanirana je od strane svojih kolega u Obzoru u kojem je godinama pisala pod pseudonimom jer u ono vrijeme je bilo nemoguće da bi se jedna žena bavila novinarstvom koje je bilo rezervirano samo za muškarce. Ne samo da je ona pisala, nego je to radila i puno bolje od svojih kolega u redakciji. Iza sebe je ostavila veliki broj napisanih članaka, romana, drama i drugih ostalih vrijednih zapisa o tom ružnom vremenu za ženu koja se usudila misliti svojom glavom. Marija Jurić Zagorka bila je i ostala ponoos ženskog roda.

Nikako ne bih smio izostaviti jednu veliku talentiranu ženu koju je pratio hendikep invalidnosti. To je Slava Raškaj, žena koja je bila umjetnica. Slike su izlazile iz njezine široke duše i nadomještale hendikep gluhonijemosti.

Pa zatim Dora Pejačević, glazbeni virtuoz koji se digao iznad svog vremena.

Neka mi oproste sve one velike žene kojih se nisam sjetio a koje su dale svoj obol u borbi za žensku ravnopravnost.

Unazad dvadesetak godina dosta se toga promijenilo u korist žena. Žene su se izdigle iz anonimnosti i postale važan faktor u kreiranju života u svojim sredinama (Europa i Amerika). Ali nije svugdje tako. U muslimanskim zemljama stvari stoje prilično nazadno. Još uvijek je muškarac taj koji ima završnu riječ makar i ne bio u pravu. U nekim zemljama slabo razvijene demokracije još i u današnje vrijeme na ženama se rade nezamislive stvari poput ženskog obrezivanja koje je nešto strašno. U Jordanu se poslije smrti ženina supruga djeca dodjeljuju njegovom bratu. U nekim Afričkim zabitima zarezuju im se usne i uši. Danas žene u Europi sve više zarađuju vlastiti novac pa su sve manje ovisne o muškarcima.

U našoj sredini još uvijek vladaju muškarci, ali ipak na velika vrata dolaze žene. Posebice u razvijenijim sredinama gdje ljudi drže do demokratskih načela. U manjim mjestima je taj problem još uvijek nazočan. Žene su čvrsto vezane uz kuću i njihova uloga je uglavnom da rađaju djecu. Zbog svojega spola i činjenice da su žene, ne dobivaju posao u istoj mjeri kao i muškarci. Ako ga i dobiju onda su plaćene puno manje. U nekim firmama kod rzgovora za zapošljavanje ide se toliko daleko da se žene pita da li misle rađati. U tom slučaju ih se ne prima u radni odnos. Ima i onih koje su radi trudnoće dobile otkaz. Sve to vrlo zorno ukazuje na činjenicu da u našem društvu postoji spolna diskriminacija.

U svakodnevnom životu i razgovoru sa ženama dolazim do zaključka da su one danas jako osvještene i žele u svom životu stvoriti mjesta za neke svoje potrebe osim rađanja i brige za dom. Zato dragi muškarci probajte razumjeti svoje žene, izbjegavajte nasilje. Kako fizičko tako i psihičko, jer upravo te iste žene su vaš cvijet koji treba njegovati. Zapamtite jedno: lijepa riječ otvara i željezna vrata a kamo li ne žensko srce.

Pozdrav svim ženama na ovoj našoj zemaljskoj kugli!

Vaš Brko

1 komentar:

Anonimno kaže...

Bravo brko !!

Tako se cijeni ženski rod. Hajde da netko iz plejade mladih da svoj glas za žene, radnice, patnice. Ova članak, a i Tvoje pjesme, otvara svako žensko srce. Jest da sam jedna stara skwo, ali ja to znam pošto sam i sama pjesnikinja. Pozdrav!
PS.
Pošto već treći put pišem komentar i neće mi otići, javljam se anonimno, a moj blog je- ketrins˝boje moje duše˝.